Posts

Showing posts from 1998

Obični dani u kosmosu

Image
Priča počinje 9. aprila 1959. godine kada je NASA predstavila prvih sedam američkih astronauta. Njihova imena (Skot Karpenter, Gordo Kuper, Džon Glen, Virdžil Grisom, Volter Šira, Alan Šepard i Dik Slejton) neizbirsivo su se urezala u istoriju. Svi oni dobrovoljno su se prijavili za projekat Merkjuri, gigantski poduhvat sa preko dva miliona angažovanih ljudi, koji je trebalo da odvede prvog čoveka u kosmos i odatle ga sigurno vrati. Selekcija astronauta obavljena je između 508 kandidata, uglavnom visokoškolovanih, iskusnih vojnih pilota i tehničara, od kojih je, nakon eliminacija, preostalo njih 18. Poslednja sedmorica odabrana su nakon višenedeljnih intenzivnih medicinskih analiza čiji su obim (preko trideset specijalističkih pregleda), detaljnost a ponekad i surovost prevazišli i najstrožije pilotske testove. NASA je insistirala na perfekciji: sedmorica odabranih srećnika bili su “skoro savršeni” primerci ljudskih bića, netaknutog zdravlja, maksimalne fizičke izdržljivosti i psihičke

Ubiše Godzilu!

Image
Nekada je trebalo čekati i po nekoliko decenija dok žitelji Holivuda ne naprave osveženu verziju nekog uspešnog filma. Sve se menja, pa i stare navike: sad se rimejk pravi uporedo sa originalom, pa šta upali. Kako inače razumeti zašto su nas, skoro simultano, zapljusnule bombastične reklame za dva identična filma: Deep Impact i Armageddon. Sve je počelo krajem prošle godine: jedan astronom iz Arizone, primećuje kako asteroid XF 11 pokazuje zabrinjavajuću sklonost da u “nezgodno vreme” ukrsti svoju nebesku putanju sa elipsom koju opisuje naša planeta. Koristeći ova osmatranja, dva japanska amatera dala su prve procene minimalnog rastojanja tokom predstojećeg bliskog susreta. Po njima, neće se desiti ništa strašno: Zemlja i asteroid će se mimoići kroz tri decenije, na rastojanju od 800.000 kilometara (od Zemlje do Meseca ima dvaput manje). Za paniku se, međutim, pobrinuo neki Piter Šelus iz Teksasa koji je računao, računao... i na kraju sračunao da će 26. oktobra 2028. godine, baš u tren

My Mind is Going...

Image
Priča o Odiseji počinje još 1948. godine kada je Artur Klark poslao svoju kratku pripovetku Sentinel (”Stražar”) na jedan konkurs BBC-a. Prošao je neslavno pošto nije ušao ni u uži izbor. Istu pripovetku Klark će 1964. ponuditi Kjubriku koji je u to vreme razmišljao o snimanju ozbiljnog naučnofantastičnog filma. Tako je počela intenzivna saradnja koja se završila scenarijom i knjigom. Snimanje filma pod radnim naslovom Journey Beyond the Stars otpočelo je u Engleskoj u decembru 1965. Do sledećeg maja su završene sve žive scene, a onda je potrošeno još osamnaest meseci na kreiranje preko dve stotine specijalnih efekata. Budžet filma, koji je odobrio Metro-Goldwyn-Mayer, prvobitno procenjen na šest miliona dolara, na kraju je bio uvećan za još četiri. Ukupno trajanje celokupnog isfilmovanog materijala dvesta puta je duže od trajanja konačne verzije (140 minuta). TRALJAV START: Originalnu muziku za film pisao je Aleks Nort, kompozitor iz prethodnog Kjubrikovog filma Spartacus. Ispostavil

Narastanje ludila

Image
(povodom četvrt veka od albuma Dark Side of the Moon ) Uvek sam bio lud, znam da sam lud, kao i većina nas... Vrlo je teško objasniti zašto si lud, čak i kad nisi lud... Išao sam u treći razred srednje škole kada sam sa konsignacije Technicsa u Skoplju dovukao svoj prvi gramofon, pojačalo i zvučnike. Malo provincijsko mesto u kome sam odrastao imalo je samo jednu prodavnicu u kojoj su se mogle nabaviti gramofonske ploče. Ispred ulaza, iznad koga je blještala neonska reklama sa inventivnim natpisom Robna kuća, stvarali su se redovi dva puta nedeljno, kad god bi iz Beograda doterali najnovija izdanja. Čekalo se za sve i svašta, dok se ne proda i zadnji omot, bez obzira da li je u pitanju sveži hit Gedže Uroševića ili četvti album Led Zeppelina. Ja nisam imao ništa, morao sam od nečeg da počnem, pa sam stajao u redu kao i drugi, najčešće i ne znajući šta ima da se kupi. Moja prva ploča bila je Visage; kupio sam je zbog kič-omota koji je bio najlepši na polici, a pesmica Fade to Gray mi s