Posts

Showing posts from 2005

Kosmos 2005: Luđe od Majkla Džeksona

Image
12. Google Earth , Google Moon Početkom leta kompanija Google , već godinama lider u oblasti pretraživanja interneta, krenula je da distribuira Google Earth , besplatan program koji je, kako piše "Njujork tajms", namenjen "svima onima koji su oduvek sanjali da lete". Kada ga jednom preuzmete, instalirate i pokrenete, dovoljno je da mišem obeležite tačku na globusu i za nekoliko trenutaka dobijete trodimenzionalan satelitski prikaz svoje kuće, ulice, grada, države ili omiljenog mesta za pecanje. Utisak je impresivniji ukoliko se vaša kuća, ulica, grad ili država nalaze u nekom civilizovanijem delu sveta, a da bi užitak bio potpun neophodna vam je i dobra internet konekcija, pošto Google Earth troši internet brže nego "lada" benzin. Koristeći efektnu kombinaciju geografskih mapa, bezbrojnih satelitskih snimaka i pretraživačkih alata, Google će vas teleportovati oko zemljine kugle kao da se nalazite u jednoj od epizoda Zvezdanih staza. Doduše, kosmički po

Vrtić

Image
Jutros se mali Luka probudio bezvoljan i neraspoložen. Ne seća se koji dan je bio juče ili prekjuče, ali vrlo dobro zna da je danas ponedeljak, dan kome se niko od ukućana ne raduje previše. Jer, ponedeljkom tata i mama moraju na posao a Laki u vrtić. Iako u vrtić ide tek nedelju dana, Laki je već izgradio jasan odnos prema njemu: "Ne volim vrtić, ne volim školicu, neću da se igram, ne volim decu, ne volim ništa." Još nije oprostio roditeljima koji su ga, čim je napunio tri godine i proslavio divan-dan-našem-Luki-rođendan, umesto kod baba-Mikija i deda-Bokija poslali u "Plavi čuperak". Drugi su nam lepo pričali da to ne ide tako jednostavno, ima tu neka adaptacija, pa socijalizacija, ali smo se mi ipak potajno nadali da je naše dete razumnije i pametnije od ostalih i da mu se sve može objasniti lepim rečima. I gle čuda, mali Laki je svoja prva dva dana u vrtiću "odrobijao" bez većih problema. Doduše, u vrtiću je boravio kratko, svega nekoliko sati, i nije

Sunce na zemlji

Image
Proces fuzije dijametralno je suprotan fisiji koja predstavlja osnov funkcionisanja današnjih nuklearnih elektrana (i atomskih bombi, u isto vreme). U procesu fisije koriste se teži elementi (uranijum i plutonijum) čijim se cepanjem dobijaju lakši. Fuzija podrazumeva spajanje lakših elemenata u teže procesom koji je prvo osmotren na Suncu. Na nezamislivo visokim pritiscima i temperaturi od dvadesetak miliona stepeni, atomska jezgra vodonika (protoni) fuzionišu se u helijum, uz oslobađanje ogromnih količina energije. Naučnici i inženjeri sada se susreću sa problemom kako da na Zemlji reprodukuju uslove koji vladaju u srcu Sunca. Nakon više decenija lutanja i polovičnih uspeha, znatno manjih od uloženih sredstava (vidi okvir), najjače države sveta rešile su da objedine svoje napore na polju istraživanja fuzije kao potencijalnog izvora električne energije. Konzorcijum ITER (prvobitno skraćenica za Internacionalni termonuklearni energetski reaktor, danas ime samo za sebe) nastao je 1985. g

Komarcem kroz šoferšajbnu

Image
Sonda Dip impakt, veličine prosečnog automobila, lansirana je s kosmodroma u Kejp Kanaveralu 12. januara ove godine. S budžetom od "svega" 330 miliona dolara, ovo je bila klasična niskobudžetna misija, jedna od onih kojima NASA promoviše svoju novu strategiju za prvu deceniju XXI veka: više ekspedicija, više raznovrsnih ciljeva, više rezultata za isti ili manji budžet. Nakon leta od oko 450 miliona kilometara, sonda se našla u blizini svog krajnjeg odredišta, komete Tempel 1 oblika vekne hleba duge 14 kilometara. Bliski susret ne bi bio ništa novo da ovoga puta nije ubačen jedan novi element: udar u samu kometu. Jezgra (nukleusi) kometa osmatrani su i ranije, ali nikad do sada naučnici nisu imali prilike da im zavire "pod kožu" i detaljnije prouče strukturu i sastav ovih egzotičnih nebeskih tela. U tu svrhu sonda Dip impakt opremljena je specijalnim "geološkim čekićem", pametnim projektilom teškim 370 kilograma. Ovo inteligentno đule veličine šporeta ima

Vreme, početak i kraj

Image
Sve do pojave Grka nije bilo značajnijeg interesovanja za istoriju i fenomen protoka vremena. Kako kaže Mirča Elijade u svojoj knjizi Mit o večnom vraćanju: prošlost je predstavljala preoblikovanu budućnost. Nijedan događaj nije predstavljao nepovratnu promenu, nijedna transformacija nije bila konačna. U izvesnom smislu, moglo bi se reći da se u svetu ne zbiva ništa novo, već se u njemu ponavljaju samo dobro poznati šabloni: izlazak i zalazak sunca, mesečeve mene, periodična izlivanja reka, promene godišnjih doba, smene vladara, ciklusi plodnih i sušnih godina, rata i mira, gladi i izobilja, rađanja i umiranja. Kraj jednog doba predstavljao je istovremeno i njegov novi početak. U ovakvom konceptu vremena bog se pojavljuje kao mitološko biće, neko ko je točku vremena dao početni impuls, a jedina prava istorijska priča bila je ona o nastanku univerzuma i života iz prvobitnog haosa. Tragove ovakvog gledanja na vreme nalazimo svuda – u delima Bude, Pitagore pa i u bibliji: Naraštaj jedan

Najistureniji ambasador čovečanstva

Image
Priča o osvajanju kosmosa ovih dana dobila je jedno sasvim novo, epohalno poglavlje: ako ispravno tumačimo rezultate merenja koja je u poslednjih godinu dana obavila kosmička sonda Vojadžer 1, čovečanstvu je upravo uspelo da, makar i posredstvom mašina, stigne do samih granica Sunčevog sistema i nađe se na pragu međuzvezdanog prostora. Zahvaljujući Vojadžeru, upravo se spremamo da zađemo u deo kosmosa koji smo do sada mogli da posmatramo samo izdaleka. Vojadžer 1 trenutno je najudaljeniji objekat napravljen ljudskom rukom – nijedna kosmička letelica nije prevalila duži put. Sonda se trenutno nalazi daleko iza orbita svih planeta, na oko 14 milijardi kilometara od Sunca, pri čemu se ovo rastojanje svake godine poveća za još 500 miliona (ilustracije radi, rastojanje Zemlje od Sunca je "svega" 150 miliona kilometara). Signal poslat sa Vojadžera putuje preko 13 sati pre nego što ga uhvate zemaljske antene. Granica Sunčevog sistema nije nešto što se da opipati – prostor kroz koji

Dugo putovanje u prošlost

Image
Saturn je šesta po redu i druga po veličini planeta u Sunčevom sistemu. S obzirom da je vidljiv i golim okom, Saturn je posmatran i izučavan još od antičkih vremena (u rimskoj mitologiji Saturn je bog poljoprivrede). Teleskopom ga je prvi posmatrao Galileo Galilej 1610. godine ali nije ispravno protumačio ono što je video. U to vreme Galilej je Saturnov prsten mogao da vidi jedino "iz profila", kao tanku crtu preko planetarnog diska, a ne kao elipsu ili krug. Zato je pogrešno pretpostavio da Saturn ima dva satelita, po jedan sa svake strane, a misterija je ostala nerazrešena sve dok Kristijan Hajgens nije tačno opisao Saturnovu geometriju. Danas znamo da je Saturnov spektakularni prsten sastavljen iz nekoliko koncentričnih delova i da ima prečnik od preko četvrt miliona kilometra. Prsten uglavnom čine gromade leda i stene veličine od nekoliko centimetra do više stotina metara. Debljina prstena je ekstremno mala, manja od jednog kilometra: kada bi se materijal čitavog Saturno

Vašar patriotizma

Image
Iako je prvo kolo plej-ofa počelo neočekivanim rezultatima (po prvi put se desilo da tri gostujuće ekipe prođu prvi krug doigravanja), naredna dva kola nisu donela (pre)velika iznenađenja tako da su se u finalu, popularnom Superbolu, našle dve ekipe koje su u poslednjih nekoliko sezona realno najviše i pokazale: Nju Ingland Pejtriotsi i Filadelfija Iglsi. Predvođeni kvoterbekom Donovanom Meknebom i trenerom Endijem Ridom, "orlovi" iz Filadelfije lako su se ušetali u Superbol. U nikad slabijoj konkurenciji NFC polovine lige oni jednostavno nisu imali doraslog rivala, ne samo u regularnom delu sezone, već i u plej-ofu kada su rutinski preskočili i poslednje dve prepreke, Minesotu i Atlantu. Iglsi su tako konačno razbili maler koji ih je pratio prethodnih godina kada su se redovno saplitali na pretposlednjoj stepenici, u finalu konferencije. Pejtriotsi, aktuelni NFL šampioni, morali su da savladaju mnogo teže protivnike pre nego što su se po treći put za poslednje četiri godine