Napad elektronskim pismima
![Image](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgUWuDl1qXdxfTXoKgGlG8gR8gwXVKdyfDYy4TdTYhQoCB8YcO-uX7l9PrfmasZKlVAtHneBswrUkgQdmwO_EOWTnj9u082ORu0uZm3NIPZMmhI0SjsS9_bQGteXYjxXhdex0OgOkoNsMnhOY-Cz9FApq95jdEhdLEV-oCuW0MuN8jrhj7mrMnFRvce/w640-h480/hacker21.jpg)
U danu kada je praktično polovina Srbije bila paralisana dojavama o podmetnunim eksplozivnim napravama u školama, ispod mostova, u trgovinskim centrima ili komunalnim ustanovama, skoro svaki građanin ove zemlje ponavljao je jedno te isto pitanje: šta rade naša policija i državna bezbednost i zašto naša vlast već mesecima ne može da izađe na kraj sa svakodnevnim “bombaškim” šikaniranjem koje nam jede vreme i novac, a pre svega živce. Odgovor je prost: narodna milicija radi ono što može, a to što može u datim okolnostima je vrlo malo. Prijave o podmetnutim bombama po pravilu stižu elektronskom poštom iz inostranstva. Svako ko se iole razume u način na koji putuje elektronska pošta (jedan od najstarijih internet protokola) moći će uz malo truda da dešifruje odakle je elektronska poruka upućena, na kojim serverima je zastala i kako je na kraju završila na stotinama domaćih adresa. Toliko ume da uradi i naša vlast pa se danas pominje da je glavni server negde u Švajcarskoj a žuta štampa je