Posts

Mračno postapokaliptično ogledalo: Bolja budućnost je prošla

Image
Od planete devastirane katastrofom na kojoj su se ljudi pretvorili u kanibale, pandemije koja je desetkovala čovečanstvo a preživele oterala u podzemlje, Zemlje koju su ljudi napustili jer je postala prezagušena smećem, do rata ljudi i mašina koji je čovečanstvo izgubilo, postapokaliptični filmovi odavno ocrtavaju mračnu sutrašnjicu. No, kao da im neka današnja dešavanja daju za pravo. Krajnje je vreme da neko povuče ručnu kočnicu i uvede neka pravila u dalji razvoj mašina koje treba da imitiraju realnost do nivoa koji će izbrisati granicu između originala i falsifikata. Jer, ako ovako nastavimo, vrlo brzo ćemo imati sve delove za Matriks, biće potrebno jedino da ih neko poveže i gurne utikač u struju. Mnogi ozbiljni ljudi, među njima i naučnici, smatraju da postoje indicije da je čitav univerzum, zajedno sa našim životima u njemu, zapravo eksperiment, kompjuterska simulacija koju izvodi neko čije postojanje ne možemo da dokučimo. Među pobornicima ove teorije nalaze se Ilon Mask (Space

Nobelova nagrada za fiziku atosekunde: Kako su elektroni postali vidljivi

Image
Pjer Agostini, Ferenc Kraus i An L'Ulije Ako ste se ikad malo ozbiljnije bavili fotografijom znate koliko je teško napraviti jasnu sliku objekta koji se kreće velikom brzinom. Ma koliko se trudili da, s fotoaparatom u ruci, pratite automobil, avion ili sportstu u pokretu, slika će, u najvećem broju slučajeva, biti manje ili više zamućena. Na najvećem broju fotografija, krila kolibrija koji lebdi iznad cveta praktično su nevidljiva, utopljena u pozadinu slike. Izvor ovog problema je u samom načinu na koji fotoaparati rade. Fotografija se ne može napraviti u trenutku. Umesto toga, neophodno je da svetlost sa objekta koji snimate bar neko vreme prolazi kroz objektiv i pada na foto-osetljivi senzor kako bi u njemu generisala električne impulse koje će fotoaparat pretvoriti u sliku. Period tokom kojeg aparat sakuplja svetlost kako bi generisao sliku zove se “ekspozicija”. Iako je ekspozicija tipično veoma kratka i meri se delovima sekunde, problem je što se tokom njenog trajanja predmet

Trijumf Indije i fijasko Rusije

Image
Chandrayaan-3, trenutak poletanja Iako let na Mesec još od sedamdesetih godina prošlog veka ne izgleda kao neko naročito veliko dostignuće, činjenice govore drugačije. Pre Indije samo su tri države uspele da meko spuste svoju letelicu na Mesec: Rusija, SAD i Kina (Rusiji je to uspelo tek iz dvanaestog pokušaja). U poslednjih deset godina, pre indijske misije, bilo je osam sličnih pokušaja ali su samo tri završena po planu. Istorijski gledano, Mesec je veoma negostoljubiv: preko 50% misija završeno je fijaskom. Uspeh Indije uvećan je i činjenicom da se lender spustio u region južnog pola koji do sada nije posetila nijedna letelica. Mesto je strateški važno jer se, kako dosadašnja izučavanja pokazuju, u njegovoj okolini najverovatnije nalaze nezanemarljive količine vodenog leda koji bi mogao da ima i komercijalni značaj (vidi okvir).  Čandrajaan-3 (“Mesečev brod” na sanskritu) predstavlja drugi pokušaj Indije da dotakne Mesečevu površinu. Njegov prethodnik, Čandrajaan-2 doživeo je neuspe

Kad polete vozovi, jagode i žabe

Image
Majsnerov efekat Retko koja vest je tako uzdrmala svetsku naučnu javnost kao ona od 22. jula: u preliminarnoj verziji budućeg naučnog rada, grupa južnokorejskih naučnika objavila je da je uspela da proizvede “prvi superprovodnik koji funkcioniše na sobnim temperaturama i standardnim pritiscima”. Materijal je dobio oznaku LK-99 i, u suštini, predstavlja modifikovanu verziju minerala poznatog kao olovo-apatit. Da stvar bude još zanimljivija, na osnovu objavljene hemijske recepture, reklo bi se da za pripremu novog materijala nisu potrebne nikakve retke supstance: materijal o kome se radi predstavlja relativno jednostavan polikristal napravljen od olova, kiseonika i fosfora, dodatno obogaćen atomima bakra. Uz to, za pripremu LK-99 nije potrebna nikakava specijalna laboratorijska oprema. Sasvim očekivano, vest se munjevito proširila na Twitter, Youtube i ostale velike društvene mreže. Da li se zaista nalazimo na pragu nove tehnološke revolucije? Nije ovo prvi put da neki tim naučnika smelo