Nobelova nagrada za fiziku atosekunde: Kako su elektroni postali vidljivi
![Image](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgGdZIaacBnoUxdX_njg9V32SUfjvX61HcjONZtZy82FXz2D1sQN69AdJbomW09zN3CIUGRLp8nojOamez-B1CZftMarF0m-lFN8AKW4qlM1ATqN-9yfS73vkcUGSjhpHAh73Zs3AnERCKws5m-Ky69v8UFPHKaWDtzvKucKf-LwpxFgaB_eFvMkVycJSI/w640-h214/6EWMHP5ZUNFWPE5MPD5TI75MNU.png)
Pjer Agostini, Ferenc Kraus i An L'Ulije Ako ste se ikad malo ozbiljnije bavili fotografijom znate koliko je teško napraviti jasnu sliku objekta koji se kreće velikom brzinom. Ma koliko se trudili da, s fotoaparatom u ruci, pratite automobil, avion ili sportstu u pokretu, slika će, u najvećem broju slučajeva, biti manje ili više zamućena. Na najvećem broju fotografija, krila kolibrija koji lebdi iznad cveta praktično su nevidljiva, utopljena u pozadinu slike. Izvor ovog problema je u samom načinu na koji fotoaparati rade. Fotografija se ne može napraviti u trenutku. Umesto toga, neophodno je da svetlost sa objekta koji snimate bar neko vreme prolazi kroz objektiv i pada na foto-osetljivi senzor kako bi u njemu generisala električne impulse koje će fotoaparat pretvoriti u sliku. Period tokom kojeg aparat sakuplja svetlost kako bi generisao sliku zove se “ekspozicija”. Iako je ekspozicija tipično veoma kratka i meri se delovima sekunde, problem je što se tokom njenog trajanja predmet