Posts

Showing posts from 1997

U oku bika

Image
Ko bi se toga još sećao? Čitavih 25 godina nakon lansiranja, Pionir 10 i dalje šalje signale kojima poručuje da njegova misija još nije okončana. Ova mala kosmička sonda ušla je u istoriju kao prva kojoj je pošlo za rukom da napusti Sunčev sistem ostavljajući za sobom i poslednju poznatu planetu i tako krene putem kojim još niko nije išao (sa izuzetkom kapetana Kirka i njegovog Enterprajza, naravno). BLISKI SUSRET: Pionir 10, prečnika oko tri metra i težak 258 kg, ustremio se ka zvezdama tokom jedne olujne noći 2. marta 1972. godine, sa kosmodroma u Kejp Kenediju, vođen sigurnom rukom tzv. Luisovog inženjerskog tima koji je tih godina obavio nebrojena uspešna lansiranja “svega i svačega”. Kao raketni nosač upotrebljena je, prvi put, trostepena raketa Atlas Kentaur sa oko 200 tona kombinovanog potiska u prvom i 7 tona potiska u poslednjem stepenu. Ova moćna mašina ispalila je sondu u kosmos rekordnom brzinom od čitavih 52.000 km/h. Zahvaljujući ovakvom superiornom startu, Pionir je nak

Uranijum u glavi

Image
“Biće sve manje resursa ako ne izmislimo nešto novo pored solarne energije. Fisiju ili fuziju, ako to ne izmislimo, biće nam sve teže”. Ovim proročanskim rečima se Milan Milutinović, predsednički kandidat udružene levice, obratio udruženim privrednicima kolubarskog kraja i tako vizionarski pokazao put kojim srpska privreda i nauka treba da idu... Kakva drva i ugalj, kakva nafta i ostali bakrači koji prljaju ruke i smrde dok gore – od sada Srbi ima da cede energiju iz čistih atoma. Solarna energija za nas odavno nema tajni, za to Milutinović ne treba da brine. Kud ćete bolji dokaz za to od Zemunske pijace – tezge su prepune kvalitetnih kasapskih kalkulatora sa sve četiri računske radnje kojima ne treba ni baterija ni žica od 220 volti već rade na sunčeve ćelije. Ovo čudo tehnike kod nas može da ima svako, što je najbolji dokaz da je ovde solarna energija ušla u svaki dom. Međutim, kad su u pitanju fisija ili fuzija, biće da je Milutinović pobrkao one iste lončiće koje je nekad video u r

Astronauti na silu

Image
Spektakularno lansiranje Sputnjika 1, 4. oktobra 1957. godine, učinilo je međunarodne pozicije SSSR-a jačim nego ikada ranije. Iako se tadašnji prvi čovek sovjetske imperije Nikita Hruščov nije preterano razumeo u “nebeska pitanja”, dozvolivši sebi da jedan od najepohalnijih događaja XX veka proprati samo rutinskom čestitkom upućenom Sergeju Koroljevu i njegovom inženjerskom timu, uticaj koji je Sputnjik ostavio na kapitalistički svet brzo ga je naterao da se zainteresuje za čitavu stvar. Skoro panično osećanje inferiornosti Zapada pred sovjetskom tehnikom koju su sa neskrivenom gorčinom i razočaranjem elaborirali svi najuticajniji mediji, kao i neočekivano poniženje za Ameriku čijim je nebom sada veselo špartao neuhvatljivi komunistički satelit, učinio je Hruščova nezamislivo srećnim. “Taj Koroljev definitivno nije obična zamlata”, priznao je samom sebi razmišljajući kako da iz ovog velikog čoveka iscedi što je moguće više. “Slušaj, prijatelju”, rekao je Hruščov Koroljevu tokom njihov

Glavom kroz zid

Image
Pravi čovek u pravo vreme na pravom mestu – upravo je to bio slučaj sa armijskim probnim pilotom Čakom Jegerom, koji se u jesen 1947. godine nalazio na aerodromu Marok, negde u pustinji Mohava na jugu Kalifornije. Njegov zadatak bio je sasvim prost – trebalo je da postane prvi čovek koji će da leti brže od zvuka i pri tome da ne pogine. Ovo drugo je, izgleda, bio komplikovaniji deo poduhvata jer su neuspešni pokušaji probijanja “zvučnog zida” do tada već odneli živote mnogih nesrećnih pilota. Međutim, Jeger je u odnosu na obične smrtnike imao značajnu prednost – za svoj život uopšte nije mario, a takve obično čuva bog lično. ĐAVOLSKA NAPRAVA: Letelica X-1 koja je trebalo da dostigne brzinu koju stručnjaci označavaju kao mah 1 nastala je tokom 1946. godine kao plod zajedničkog istraživačkog rada “Bel” kompanije, Nacionalnog savetodavnog komiteta za aeronautiku (NACA) i američke vojske. Jeger kaže da je postojalo bar tuce načina da čovek izgubi glavu leteći u ovom projektilu na raketni

Crveno nebo za Ujka Sema

Image
Bilo je rano jutro 3. oktobra 1957, kada je na kazahstanskom raketodromu Tjura-Tam u tadašnjem SSSR-u počeo transport moćne interkontinentalne balističke rakete R7 ka lansirnoj rampi udaljenoj oko kilometar i po od hangara za montažu. Ovoga puta u konusnom vrhu projektila nije se nalazila nuklearna bojeva glava, do tada uobičajeni “strateški” teret, već ispolirana lopta od aluminijuma prečnika 58 cm i teška 84 kg, sa četiri vitke antene duge po 2,5 m. Svoje životno delo pešice je ispratio glavni konstruktor i šef čitavog projekta Sergej Pavlovič Koroljev, praćen svitom svojih najbližih saradnika, partijskih i državnih birokrata. Čovek čiji je čitav život bio prožet idejom prvog kosmičkog leta i inspirisan slavnim delom oca kosmonautike Konstantina Ciolkovskog nikad nije ispiričao o čemu je razmišljao tokom te kratke, ćutljive šetnje. START: Punjenje rakete gorivom počelo je već narednog jutra, u 5:45. Koroljev je pod pritiskom velike važnosti čitavog događaja lično nadgledao završne p

Quo Vadis, Bili?

Image
Na prestižnoj i rado citiranoj listi najbogatijih ljudi ove planete koju redovno objavljuje časopis “Forbs” najbolje se (već treću godinu zaredom) kotira vlasnik Majkrosofta Bil Gejts, čiji je buđelar procenjen na 36 milijardi i 400 miliona dolara. Tek malo bogatiji od njega je brunejski sultan Hasan Bolkija, čiji je “bedni” imetak težak okruglo 38 milijardi. Ipak, između ove dvojice trulih bogataša postoji znatna razlika: dok je sultan svoje pare uglavnom nasledio i tek ih neznatno uvećao podmećući burad ispod nafte koja i bez njega šiklja iz peska, Bili je svoje bogatstvo stekao sam. Poređenja radi, medijski mogul Ted Tarner, vlasnik CNN-a i još koječega, jedva sastavlja kraj sa krajem sa samo dve milijarde dolara, dok je engleska kraljica Elizabeta, sa svojih 350 miliona u čarapi, prava sirotica. Do basnoslovnih para Bili je stigao zahvaljujući svojoj pameti, kombinaciji pravih poteza i srećnih okolnosti, kao i gluposti IBM-a koji u bledunjavom cvikerašu nije na vreme prepoznao ažda

Karambol u orbiti

Image
Još od 1961. godine, kada je Gagarin, nošen svojim Vostokom 1, uspeo da provede devedeset minuta u kosmosu i napravi istorijski krug oko Zemljine kugle, čovečanstvo je prosto opsednuto željom da u svemiru ostane što duže. Deset godina posle prvog leta čoveka u kosmos, Rusi šalju u orbitu Salyut 1, devet tona tešku orbitalnu stanicu, čije je lansiranje bilo klasični “podbačaj”. Letelica nije mogla da dostigne potrebnu visinu, tako da je nakon šest meseci ušla u gušće slojeve atmosfere i izgorela. Onda je usledila još jedna havarija, jer se Salyut 2 raspao tokom lansiranja. “Kad mogu Rusi, možemo i mi”, verovali su Amerikanci, koji su se 1972. godine po šesti put spustili na Mesec i tako euforično okončali ciklus Apollo. Iz ovog programa preostale su im rakete-nosači (Saturn V), komandni i servisni moduli, kao i velika količina pouzdane opreme koju su iskoristili da bi 1973. godine lansirali čuveni Skylab, ambiciozno zamišljenu orbitalnu stanicu koja se od samog početka suočila sa proble

Parkiranje na Marsu

Image
Interesovanje za Mars staro je koliko i samo čovečanstvo. Posle Meseca i Venere, treperavi Mars je najsjajnije telo na noćnom nebu i prirodna meta nebrojenih posmatrača, od Vavilonaca i starih Grka, naoružanih jedino oštrim očima, do današnjih astronoma opremljenih vrhunskom teleskopskom artiljerijom najrazličitijeg kalibra. Ipak, prosečan Zemljanin nije mnogo odmakao od predstave ili, bolje rečeno, od mita o Marsu koji su u drugoj polovini prošlog veka izgradila dva maštovita astronoma. Posmatrajući kroz svoj teleskop tamne pruge isprepletane preko crvenkaste Marsove površine, Italijan Giovanni Schiaparelli je 1887. objavio postojanje planetarnog sistema povezanih kanala. Ovo otkriće je Amerikanac Percival Lowell upotrebio kao ključni dokaz inteligentnog života na Marsu, tumačeći kanale kao trag veštačkog sistema za navodnjavanje inače suve i puste planete. Dakle, Marsovci su tu, na stotinak miliona kilometara od nas! Trebalo je mnogo vremena da se ova zabluda razbije. Kasnija pomna o