Džepni monolit

Kao običan mobilni telefon, iPhone je inferioran u odnosu na druge savremene mobilne telefone (od prvog do poslednjeg), a kaska i za mnogim "crno-belim" telefonima (epoha "Bogoljub Karić") od pre deset i više godina. Recimo, ako iPhone kupite negde u inostranstvu, model otključan za sve mreže, i donesete ga u Srbiju, prvo što ćete primetiti je da kod iPhonea ima grdnih problema sa identifikacijom dolaznih poziva ili SMS-ova, zavisno od načina na koji ste uneli brojeve u adresar (sa ili bez međunarodnog +381 prefiksa). Rešenje za ovaj problem jednako je glupo koliko i problem sam: svaki broj u adresaru moraćete da ukucate dvaput, sa prefiksom i bez njega. Još ako u telefonskom imeniku imate par stotina kontakata, eto vam "zabave" za nekoliko dana.

Ovaj (a i mnogi drugi) problemi sa iPhoneom ima uglavnom potiču iz činjenice da iPhone još uvek nije zvanično prisutan na srpskom tržištu. Samim tim, ne postoji mogućnost da u svom iPhoneu definišete Srbiju kao geografsku odrednicu. Sa gledišta Applea, svejedno je da li ste iPhone kupljen u zapadnoj Evropi odneli u Srbiju ili na Mars. Garancije Applea za ispravan rad prestaju tamo gde prestaju granice zemalja u kojima je iPhone u zvaničnoj prodaji.

SVE NAJGORE: Kad smo već kod klasične telefonske funkcionalnosti, napomenimo da je iPhone loš izbor i za one koji šalju i primaju mnogo SMS-ova. Verovali ili ne, primljeni SMS ne može se proslediti, ne postoji mogućnost kreiranja predefinisanih poruka (što znači da ćete parking plaćati tako što ćete svaki put iznova kucati registarski broj), ne postoje folderi za čuvanje i razvrstavanje poruka, niti možete privremeno da sačuvate neku od započetih poruka... Šta tek reći za multimedijalne poruke (MMS): niti možete da ih šaljete, niti da ih primate. Zato što MMS na iPhoneu nije ni implementiran. Nema ni korisničkih profila, tj. nedostaje mogućnost da u telefonu imate nekoliko skupova podešavanja koje aktivirate po potrebi, u zavisnosti od toga da li ste na sastanku, javnom mestu, na poslu ili kod kuće. Sve što postoji je jedno "tvrdo" dugme na levom boku kojim se isključuje zvonce.

Okej, kao običan telefon, iPhone je prilično jadna sprava. Ali, i pored toga, ovaj telefon jednako priželjkuju domaćice, hakeri, deca, intelektualci, snobovi, menadžeri, ozbiljni ljudi, džabalebaroši, šminkeri svih vrsta. Čime je to iPhone osvojio svet?

Pre svega elegancijom, vrhunskim dizajnom, lakoćom korišćenja i odličnom podrškom za neumereno uživanje u najrazličitijim multimedijalnim sadržajima, od onih na internetu, preko fotografije i muzike do filma. Ne postoji bolja mobilna sprava za kreativno uništavanje vremena, as simple as that. Kome ne treba internet, ko ne voli muziku i dalje treba da ima iPhone. Ako ništa drugo, zato što spram njega svaki drugi telefon izgleda kao "smederevac".

Spolja gledano, iPhone 3G podseća na Klarkov monolit iz "Odiseje": ispolirana crna ploča, sa samo jednim ulubljenim dugmetom na dnu koje služi za povratak na početnu stranicu. Telefon je uokviren srebrnom lajsnom a na nju se naslanja crna poleđina ispod koje se krije neizmenljiva baterija. Na bočnim ivicama razmešteni su tasteri za regulaciju jačine zvuka, zaključavanje telefona i isključivanje zvonjave, standardni priključak za slušalice, prorez za SIM karticu i priključak za višenamenski USB kabl (služi za transfer podataka i punjenje baterije u telefonu). Međutim, svoju pravu lepotu iPhone otkriva tek kad se stavi u pogon: ekran je osetljiv na dodir i može da prati pokrete više prstiju istovremeno (multi-touch). Sastavite dva prsta da smanjite sliku (pokret "mini-plazma"), raširite prste da sliku povećate... Ako i niste sigurni kako da izvedete neku akciju, probajte intuitivno, skoro da nema situacije u kojoj vaši prsti neće znati šta im je činiti, čak i bez aktivnog učešća mozga. Prikaz na ekranu je tečan i oštar, svako dugme, slovo ili okvir osmišljeni su i prikazani s filigranskom preciznošću. Naravno, od silnih dodira ekran se vrlo brzo prlja tako da će vam na kraju radnog dana telefon izgledati kao tanjir posle bureka.
Image

SVE NAJBOLJE: U hardverskom smislu, telefonu ništa ne nedostaje. Pre svega, tu je mogućnost bežičnog (WiFi) povezivanja sa vašom kućnom ili poslovnom računarskom mrežom, kao i podrška za GPRS, EDGE i 3G mreže mobilnih operatera (telefon ih koristi samo kad jeftina WiFi konekcija nije dostupna). Za one kojima je važan siguran i zaštićen pristup do kompanijskog informacionog sistema, tu je i podrška za VPN protokol. iPhone, ima i GPS senzor koji je prilično precizan, naročito na otvorenom, što ga čini i odličnim navigacionim instrumentom (nažalost, uz telefon dolaze besplatne mape koje relativno slabo pokrivaju ovaj deo sveta). Uz to, telefon ima senzore za detekciju položaja i akcelerometre zahvaljujući kojima može da detektuje ne samo svoj trenutni položaj već i pokret. Zahvaljujući ovim senzorima, telefon rotira sliku na ekranu u zavisnosti od orijentacije uređaja. Senzori se koriste i kao sredstvo upravljanja u mnogim duhovito osmišljenim igricama (kuglicu u fliperu možete da "tiltujete" naginjanjem telefona), ali i u nekim aplikacijama (jedna od bizarnijih vam omogućava da iPhone pretvorite u građevinsku libelu, doduše ekstremno skupu). Tu je i odlična imejl podrška, kao i ugrađeni fotoaparat od dva megapiksela. Kvalitet fotografije teško da može zadovoljiti čak i amatere, ali dobro dođe kad ništa bolje nemate pri ruci.

Ipak, sve to ne bi bilo dovoljno da u iPhone nisu integrisani "safari", Appleov sve bolji internet brauzer, i kompletan iPod, neprevaziđena sprava za slušanje muzike, pregled fotografija i gledanje video-klipova. U tom domenu Apple je postavio tako visoke standarde da se prvi sledeći rival ne vidi ni na puškomet.

iPhone je neraskidivo vezan za iTunes, prilično glomaznu aplikaciju koju ćete morati da instalirate na svoj PC ili Apple računar pre nego što počnete da koristite telefon. Bez ovog softvera nov iPhone se ne može inicijalizovati niti je moguć transfer sadržaja između računara i telefona. iTunes je, istovremeno, i centralna Appleova prodavnica odakle ćete dovlačiti besplatne i komercijalne aplikacije kao i najraznovrsnije multimedijalne sadržaje (sa naglaskom na muziku). Kada jednom kreirate svoj korisnički nalog, prodavnici možete da pristupate i kroz iPhone, jednako brzo i elegantno kao i sa računara. I baš tu, prilikom kreiranja naloga, još jednom se susretnete sa (tužnom?) činjenicom da živite u tehnološki "pasivnim" krajevima koje Apple još uvek ignoriše.

ONO IZMEĐU: "Kvaka" je u tome da se nalog u iTunesu ne može kreirati bez validne kreditne kartice, pri čemu kartice naših banaka po pravilu ne prolaze. Po definiciji Applea, validna kreditna kartica je samo ona izdata u zemljama koje postoje na Appleovom globusu. Nalog je potreban ne samo za kupovinu komercijalnih sadržaja već i za preuzimanje besplatnog materijala (aplikacija i muzike). Bez verifikovanog naloga po radnji možete samo da "šetate", ali sadržaj na policama ne smete da dirate. Sve je to toliko frustrirajuće da ćete se posle pola sata nemoćnog obigravanja oko ulaznih vrata osećati kao siroče koje kroz izlog poslastičarnice gleda kako srećniji i bogatiji jedu šampite. Ako ste se baš zainatili da nešto pazarite, možete pokušati da "nabodete" neku domaću banku čije kartice imaju numeraciju koju Apple prepoznaje kao inostranu (ima jedna takva), ili da zamolite nekog od zaboravljenih rođaka ili prijatelja u inostranstvu da vam otvori nalog i pošalje korisničko ime i lozinku (u tom slučaju troškovi kupovine padaju na njegov račun, što je em lepo em praktično). Vodite računa da Apple ima različite prodavnice za različite države i da, recimo, sa karticom izdatom u Francuskoj možete da pristupate samo francuskoj iTunes prodavnici (naravno, vi znate francuski), ali ne i američkoj ili britanskoj (razlike nisu velike, ali postoje).

ISPOD HAUBE: Da li zbog relativno malog broja proizvođača koji mogu da podnesu ovolike restrikcije ili zbog nečeg drugog, tek – izbor dodatnog softvera nije tako impresivan kao kada je reč o muzici. Najveći deo aplikacija je ili besplatan ili košta par dolara, ali retko šta od toga ima neku trajnu, praktičnu vrednost. Aplikacije koje su upotrebljive (dobar rečnik, klijent za brzu razmenu poruka, mape za GPS navigaciju) koštaju nekoliko puta više. Slično je i sa igrama: one besplatne i jeftine su, najčešće, samo mamac za punu verziju igre za koju je potrebno odvojiti znatno više para.

Ispod haube, iPhone je odlično koncipirana tehnička naprava koju pogoni operativni sistem u osnovi identičan onom koji se nalazi u standardnim Appleovim računarima. Sistemski softver je, po svom poreklu, daleki rođak FreeBSD-a, UNIX-olikog operativnog sistema koji se odavno afirmisao svojom otvorenom arhitekturom, liberalnom distribucijom i stabilnošću. Iako je FreeBSD potpuno besplatan softver koji se može koristiti bez ikakvih ograničenja, bilo u komercijalne bilo u nekomercijalne svrhe, Apple je na njegovim temeljima izgradio nedostupnu, tvrdo zaključanu, krajnje restriktivnu platformu koja služi isključivo za pravljenje para. Sasvim prirodno, nije prošlo puno vremena pre nego što su u igru uskočili hakeri sa željom da sa iPhonea skinu sve nametnute restrikcije i oslobode pun potencijal zdrave FreeBSD osnove. Sama procedura "oslobađanja" iPhonea iz Appleovih okova (tzv. jailbreaking) ne traje duže od 10-15 minuta (dovoljan je običan računar) i ne zahteva nikakvu mehaničku intervenciju na telefonu. Za one koji nisu preterano vični hakeraju tu su klinac iz komšiluka i par "firmi" koje u oglasima na internetu nude svoj know-how. Sasvim lako se može desiti da tokom ovog postupka nešto krene naopako, ali su fatalni incidenti (onesposobljen ili obogaljen iPhone) vrlo retki. Nema tu šta da se mudruje: stisnete petlju, pomolite se i – to je to. Izgubićete garanciju i tehničku podršku ali će i satisfakcija biti povelika: umesto jednog, na kraju imate dva telefona u istom kućištu: jedan "oficijelan" (onaj koji ste imali i pre) i jedan "slobodan", pri čemu ovaj drugi nudi praktično neograničene mogućnosti za dalju nadogradnju.

Naravno, Apple na ovo gleda krajnje neprijateljski, čak je pokrenuo i inicijativu da se pomenuti "prison break" proglasi za krivično delo. Realno, ne vidi se kakve su šanse Applea da u tome uspe: svako ima pravo da spravu koju je pošteno platio koristi po slobodnoj volji, čak i da ukuca ekser u nju ako mu se hoće. Ako na neki volšeban način Apple ipak uspe u svojoj nameri, teško da će se bilo ko uzdržati od daljeg "sagrešenija", naročito mi ovdašnji koji na Appleovoj karti sveta ionako ne postojimo.

Za kraj, recimo da je iPhone pakleno skupa sprava. S obzirom na to da ga kod nas ne nudi nijedan mobilni operater (što bi zasigurno bio najpovoljniji vid kupovine), moraćete da ga nabavite kod nekog od (malobrojnih) domaćih dilera ili direktno iz inostranstva po punoj ceni koja ide uz verziju otključanu za sve mobilne mreže. Cena "taze" 3G telefona sa osam gigabajta "memorije" u prodavnicama zapadne Evrope je reda 500 evra (kod nas i nešto viša), dok se polovni stariji modeli (najčešće "izbavljeni iz apsa", bez podrške za 3G mreže) mogu kupiti preko oglasa, po neuporedivo nižoj ceni. Realno, vrednost iPhonea je ravna vrednosti nekog od boljih iPodova plus 10-20 evra, koliko vredi ugrađeni krš od telefona, pa vi vidite koliko je Apple "dobar" u svemu tome.

Ali, to što je telefon masno precenjen, što imamo ovu svetsku ekonomsku krizu i što sad nije trenutak za velike investicije – nije vam nikakav izgovor, bar kad je iPhone u pitanju. Ovaj telefon morate da imate sad i odmah, inače ostadoste niko i ništa.

(Autor je neko i nešto)

(Vreme #951)